Loading Događanja

« All Događanja

Trijumf života / Marija Ćepulić & Domagoj Gušćić / ciklus koncerata Vivant professores

08-02-2022 @ 19:00

20KN – 30KN

PROGRAM

Robert Schumann: Sonata za violinu i glasovir u d-molu, op. 121
Ziemlich langsam
Sehr lebhaft
Leise, einfach
Bewegt

Maurice Ravel: Sonata za violinu i glasovir br. 1 u a-molu Posthume

Richard Strauss: Sonata za violinu i glasovir u Es-duru, op. 18
Allegro ma non troppo
Improvizacija: Andante cantabile
Finale: Andante – Allegro

IZVOĐAČI

Marija Ćepulić, violina
Domagoj Gušćić, klavir

Violinistica Marija Ćepulić i klavirist Domagoj Gušćić donose nam koncert naslovljen Trijumf života na kojemu će izvesti tri sonate za violinu i glasovir!

Jednostavačna mladenačka sonata u a-molu Mauricea Ravela (1875.-1937.) nastala je 1897. godine za vrijeme Ravelova studija u Parizu, možda kao zadatak koji mu je zadao André Gédalge, skladatelj od kojeg je Ravel u to vrijeme uzimao satove orkestracije i kontrapunkta. Pretpostavlja se da su je praizveli Ravel i rumunjski violinist Georges Enescu (za kojeg je otprilike u to vrijeme i Gédalge napisao violinsku sonatu) na nekom od koncerata na Konzervatoriju gdje su obojica studirala. Nakon toga iz nepoznatog je razloga pala u zaborav te je prvi put tiskana tek 1975. godine – sto godina nakon Ravelova rođenja. Sasvim različita od trostavačne Sonate za violinu i glasovir u G-duru koju je Ravel napisao trideset godina kasnije i također je praizveo uz tada vodećeg violinista Enescua, ova je sonata sigurno bila veliko iznenađenje već po početnoj stranici notnog teksta gdje se u prvih devet taktova devet puta mijenja mjera. Sonata je izrazito lirskog karaktera u čemu neki prepoznaju utjecaj Gabriela Fauréa, a harmonijski jezik uspoređuju s onim Césara Francka.

Violinska sonata u Es-duru op. 18 Richarda Straussa (1864.-1949.) nastala je 1888. godine. S obzirom da se već u ranom djetinjstvu počeo baviti glazbom (glasovir je počeo učiti s četiri, violinu s osam, a prve skladbe pisao je u dobi od šest godina), kao mladić od dvadeset i četiri godine, Strauss je već bio poznat kao uspješan skladatelj i dirigent. U to vrijeme upoznao je i sopranisticu Paulinu de Ahna kojom se kasnije i oženio i koja je često pjevala uloge iz njegovih opera. Iste godine nastala je i simfonijska pjesma Don Juan, značajno djelo trajne vrijednosti. Mladi Strauss već je u to doba oduševljen ljepotom Wagnerove i Lisztove glazbe čiji se utjecaj uz Schumannov, Mendelssohnov i Brahmsov posebno ugradio u njegov osebujan stil. Puna mladenačkog zanosa, poznata po lirskoj ljepoti ova je sonata izrazito tehnički zahtjevna za oba instrumenta što bi moglo biti razlogom njenog nešto rjeđeg izvođenja.

Violinska sonata u d-molu, op. 121 Roberta Schumanna (1810.-1856.) nastala je 1851. godine, u vrijeme kada je Schumann bio na mjestu gradskoga glazbenog ravnatelja u Düsseldorfu. U to vrijeme nastao je njegov Koncert za violončelo, Simfonija u Es-duru, tri uvertire i više komornih i vokalnih djela. Na pisanje violinskih sonata vjerojatno ga je potaknuo Ferdinand David, tadašnji koncertni majstor Gewandhausa koji mu je u pismu iz 1850. između ostaloga napisao: … Zašto ne napišeš nešto za violinu i glasovir? Zaista nedostaje jedno takvo dobro napisano novo djelo, a ne poznajem nikoga tko bi to mogao učiniti bolje od tebe… U rujnu 1851. nastala je prva violinska sonata, op. 105. Čini se da Schumann nije bio sasvim zadovoljan svojom prvom sonatom te je drugu napisao već mjesec dana kasnije. O tome sam govori: … Prva mi se sonata nije svidjela te sam napisao drugu za koju se nadam da je bolje ispala. Možda ovu opasku ne bismo trebali doslovno shvatiti jer inače Schumann ne bi odmah dao prvu sonatu u tisak (u siječnju 1852.). Zanimljivo je da je sonatu op. 121 označio kao sonatu za violinu i glasovir premda je u to vrijeme još bilo uobičajeno takva djela označavati kao sonate za glasovir i violinu. Nije sasvim jasno je li Schumann htio istaknuti važnost violinske dionice u ovoj sonati ili na taj način počastiti Ferdinanda Davida kojemu je sonatu posvetio. Sonatu su javno praizveli Clara Schumann i Joseph Joachim u Düsseldorfu 1853. O sonati Clara Schumann u jednom pismu između ostaloga piše: … ona je za mene jedno od najljepših ostvarenja novijeg vremena.

ŽIVOTOPISI

Marija Ćepulić osnovnu poduku iz violine dobila je od profesorice Helene Žubrinić u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu gdje je u dobi od pet godina započela sa sviranjem. Srednje glazbeno školovanje kao i studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pohađala je u razredu profesora Kristijana Petrovića kod kojeg je i diplomirala 1991. godine. Svoju naobrazbu nastavila je dvogodišnjim usavršavanjem na Konservatorium für Musik und Theater u Bernu u majstorskoj klasi profesora Igora Ozima.
Više je puta osvajala prve nagrade na violinističkim natjecanjima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a dobitnica je i nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda, diplome Tribine Darko Lukić, nagrade natjecanja Radio podij te nagrade Stjepan Šulek.

Trajno se bavi sviranjem komorne glazbe, pretežno u duu s uglednim hrvatskim pijanistima Ivanom Novak, Petrom Gilming i Domagojem Gušćićem. Od 1997. do 2006. bila je članica baroknog ansambla Musica da camera. Održala je brojne nastupe i recitale u Hrvatskoj i inozemstvu te je više puta nastupila kao solistica uz pratnju raznih orkestara. Bila je koncertna majstorica Zagrebačke filharmonije od 1994. do 1998. godine kada je postala docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje od 2016. djeluje kao redovita profesorica violine. Također djeluje kao vanjska suradnica Glazbenog učilišta Elly Bašić.

Domagoj Gušćić diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi izv. prof. Đure Tikvice. Usavršavao se kod uglednih pijanista i pedagoga među kojima se ističu Eugene Indjic, Noel Flores, Boris Romanov, Irina Osipova, Zinaida Ignateva, Ivan Urvalov, Irina Kataeva i mnogi drugi. Tijekom i poslije studija osvaja vrijedne nagrade na međunarodnim natjecanjima u Italiji, Makedoniji i Rusiji.

Aktivan kao solisti i komorni glazbenik, Domagoj je nastupao u Austriji, SAD-u, Norveškoj, Rusiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Sloveniji. Također je održao recitale u Zagrebu i mnogim drugim gradovima diljem Hrvatske. Nastupao je kao solist uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Muzičke akademije, Zagrebačkog omladinskog komornog orkestra te komornog orkestra glazbene škole Pavla Markovca.

Od 2014. djeluje kao orkestralni pijanist Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, a od 2015. i Zagrebačke filharmonije. U svibnju 2012. sudjelovao je na međunarodnoj konferenciji Transformacija obrazovanja i glazbena kultura: tradicija i sadašnjost u Odessi, Ukrajini gdje je održao recital s predavanjem, a od te godine sudjeluje na Međunarodnom Hugo Staehle festivalu za mlade pijaniste kao predavač. Također surađuje s komornim ansamblom WISE (Wien International Soloists Ensemble). Od 2014. sudjeluje na Vareš Classic Festivalu. Godine 2017. osnovao je Max Bruch trio s klarinetistom Markom Zavišićem i violistom Hiwote Tadesse. Trio je ostvario niz zapaženih koncerata i uspjeha, među kojima se ističe osvojena 2. nagrada na natjecanju Papandopulo u rujnu 2019. u kategoriji neklasičnih komornih sastava. Od 2008. godine član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a od 2012. stalno je zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao umjetnički suradnik.

 

Cijena ulaznice u pretprodaji: 20 kn.
Cijena ulaznice na dan koncerta: 30 kn.
Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Koncertne dvorane
Blagoje Bersa te na ovlaštenim prodajnim mjestima
i web-portalu tvrtke www.ulaznice.hr.

Pod pokroviteljstvom:
Predsjednika Republike Hrvatske
Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske
gradonačelnika Grada Zagreba
rektora Sveučilišta u Zagrebu

Medijski pokrovitelj: Jutarnji list

Detalji:

Datum:
08-02-2022
Vrijeme:
19:00
Cijena:
20KN – 30KN
Događaj Category:

Lokacija

Koncertna dvorana Blagoje Bersa
Trg Republike Hrvatske 12
Zagreb, Zagreb 10000

© 2016 Sveučilište u Zagrebu Muzička akademija

Visit Us On FacebookVisit Us On Youtube